Obrazovanje koje se organizira za odrasle osobe (polazna točka od koje se definira odraslost kreće se od 15. do 18. godina starosti), ima za cilj zadovoljavanje općih obrazovnih potreba odrasle osobe ili profesionalno stručno usavršavanje. To je dio obrazovnog sistema jedne zemlje koji je, ili bi trebao biti, potpuno ravnopravan s ostalim dijelovima obrazovnog sistema. Uključuje sve oblike učenja (formalno, neformalno i informalno) odraslih osoba.
Nauka koja se bavi učenjem odraslih i didaktičko-metodičkim specifičnostima procesa obrazovanja odraslih. Naglašava razlike u interekcijsko-komunikacijskom aspektu odgoja i obrazovanja odraslih. U većini evropskih zemalja pojam andragogija zamjenjuje se pojmom obrazovanja odraslih (Adulteducation/Erwachsenenbildung). Termin se zadržao u upotrebi na prostoru Balkana, u Nizozemskoj i u američkoj literaturi čiji su autori sljedbenici andragoške misli M.Knowlesa.
Svekupna aktivnost učenja tokom života, a s ciljem unapređenja znanja, vještina i kompetencija unutar osobne i građanske, te društvene perspektive i/ili perspektive zaposlenja. Obuhvata učenje u svim životnim razdobljima (od rane mladosti do starosti) i u svim oblicima u kojima se ostvaruje (formalno, neformalno i informalno), pri čemu se učenje shvata kao kontinuirani proces u kojem se rezultati i motiviranost pojedinaca u određenom životnom periodu uvjetovani znanjem, navikama i iskustvima učenja stečenim u mlađoj životnoj dobi. Četiri su osnovna međusobno povezana cilja koja se vezuju uz cjeloživotno učenje: osobno zadovoljstvo i razvoj pojedinca, aktivno građanstvo, društvena uključenost i zapošljivost.
1. ELEMENTARNA PISMENOST – sposobnost odraslih da komuniciraju na vlastitom jeziku i da s razumijevanjem čitaju i pišu kratke, jednostavne izjave o njihovom svakodnevnom životu.
2. FUNKCIONALNA PISMENOST – sposobnost odraslih da razumiju i koriste medijske i druge informacije u svrhu planiranja i ostvarivanja vlastitog razvoja, kao i sposobnost odraslih da se uključe u aktivnosti u kojima je pismenost, koja podrazumijeva i korištenje informacionih i komunikacionih tehnologija, potrebna za njihovo bolje svakodnevno funkcioniranje i učešće u životu zajednice.
Učenje usmjereno od strane nastavnika ili instruktora koje se stiče u obrazovnim ustanovama, a prema nastavnim planovima i programima odobrenim od nadležnih obrazovnih vlasti.
Organizovan proces učenja i obrazovanja usmjeren ka usavršavanju, specijalizaciji i dopunjavanju znanja, vještina i sposobnosti prema posebnim programima koje realiziraju organizatori obrazovanja (redovne škole, centri za obuku, kompanije, agencije i slično), koji se odvija neovisno od službenog (formalnog) sistema obrazovanja i obično ne vodi sticanju službenih potvrda (diploma i kvalifikacija). Neformalno obrazovanje se može dobiti i putem organizacija i usluga koje služe kao nadopuna formalnom sistemu obrazovanja.
Proces samostalnog sticanja znanja, vrijednosti, stavova, sposobnosti i vještina u svakodnevnom životnom, radnom i socijalnom okruženju.
Formalni naziv za rezultat procesa procjene i validacije koji je dobiven onda kada kompetentno tijelo odredi da je pojedinac ostvario ishode učenja prema predviđenim standardima.
Sposobnost primjene znanja, vještina i personalnih, socijalnih i metodoloških sposobnosti, na radnom mjestu ili tokom učenja, kao i u privatnom i profesionalnom razvoju. U kontekstu Evropskog kvalifikacijskog okvira kompetencije su opisane kao odgovornost i samostalnost.
Sposobnost primjene znanja i korištenja principa „znati kako“ da se izvrši određeni zadatak i da se riješi problem.
U kontekstu Evropskog kvalifikacijskog okvira, vještine se definišu kao:
– kognitivne (korištenje logičkog, intuitivnog i kreativnog razmišljanja),
– praktične (fizička spretnost i korištenje metoda, materijala i instrumenata),
– socijalne vještine (komuniciranje i saradnja, emocionalna inteligencija i dr.).
Znanje označava rezultat usvajanja informacija kroz proces učenja. To je skup činjenica, principa, teorija i praksi koje se odnose na područje rada ili izučavanja. U kontekstu Evropskog kvalifikacijskog okvira za cjeloživotno učenje znanje se opisuje kao teoretsko i/ili činjenično.
Obrazovanje i osposobljavanje koje licu, koje je već prethodno steklo neko stručno zvanje odnosno zanimanje, omogućava da stekne nove kompetencije za obavljanje novog zanimanja ili nove profesionalne djelatnosti.
Sticanje novog znanja u okviru istog zanimanja s ciljem povećanja kompetencija, odnosno dodatno stručno obrazovanje prema posebno utvrđenim diferenciranim programima, radi stjecanja višeg stepena kvalifikacije u okviru istog zanimanja.
Obrazovanje za uključivanje u rad nakon završene osnovne škole, za obavljanje jednostavnih i manje složenih poslova određenog zanimanja.
Obrazovanje i osposobljavanje u okviru istog zanimanja radi sticanja posebnih znanja i vještina neophodnih za određene poslove.
Svaki oblik obrazovanja nakon završenog inicijalnog obrazovanja ili tokom radnog vijeka, koje treba pomoći licu da poboljša ili aktuelizira svoja već stečena znanja i/ili kompetencije, da steknu nove kompetencije u pogledu profesionalnog napredovanja i da se lično i profesionalno usavršava
Ishodi učenja predstavljaju izjavu o tome šta učenik/student/osoba koja uči zna, razumije i može da obavlja na osnovu završenog procesa učenja, definisanih kroz znanje, vještine i kompetencije.
Aktivnosti u kojima odrasla osoba samostalno uspostavlja kontrolu nad procesom učenja, kao i odgovornost za rezultate učenja.
Znanje, vještine i kompetencije stečene kroz prethodno obrazovanje ili iskustvo. Može biti bilo koje forme učenja, ali se najčešće odnosi na neformalno i informalno učenje.